blog za sve lude farmaceute
Farmaceut
Anketa
Meksicki grip je proizvod farmaceutske industrije!


TagCloud
alergija  alkohol  aloe  alzheimerova bolest  amilaza  amnezija  aneurizma  angina  anoreksija  antibiotik  antraks  astma  bajpas  biljke  blizanci  bol  bolest  bolest poljubca  bulimija  celije  creutzfeldt-jakobova bolest  crohnova bolest  debelo crijevo  debljina  dijagnostika  djeca  dnk  E2F3  element  enzim  fetus  ftalati  gen  glukoza  gmo  gripa  Guillain-Barre Sindrom  gusenje  h1n1  HAMLET  Heimlich  hemofilija  higijena  hiperhidroza  hipertenzija  hiv  hlor  hm  holesterol/kolesterol  hormoni  hpv  hrana  implant  imunitet  inkontinencija  ipilimumab  kalorije  kontracepcija  kosa  kozmetika  krajnici  krpelj  krv  lajmska bolest  leukemija  lijek  limfa  lujo  ljekovi  ljenost  madjarska  majcino mlijeko  majmun  malarija  marihuana  marker  masnoca  materica  maticne celije  melamin  melanom  mleko  mononukleoza  mozak  mozdani udar  neurologja  nevjerstvo  niemann-pickova bolest  nokti  onihomikoza  orasi  organizam  otrov  pandemija  pankreas  parkinsonova  pepermint  persijanci  pilule  pilule za dan poslije  pliva  pms  porfirija  rak  ros  seks  shizofrenija  sindrom  sinusi  skank  smrt  sperma  srce  starost  stk39  suncanje  svinjska gripa  tamiflu  temperatura  test  tezina  tijelo  tonsilitis  traume  tremor  trudnice  trudnoca  tuberkuloza  tumor  ulcerozni kolitis  ulkus  upala  urin  uv zastita  valerijana  vijagra  vino  virus  vitamin b1  vjestacka  vjezba  voda  vodica  zahvat  zene  zljezde  znoj  zub
g
Blog
petak, svibanj 29, 2009
Istraživači iz Japana uneli su pomoću virusa gen fluorescentnog proteina u embrione malih majmuna i na taj način uspeli da stvore majmunčiće čija koža, koren dlake i krv pod ultraljubičastim svetlom počinju da svetle zelenim sjajem.


Prvi put u istoriji naučnici su, međutim, uspeli da dokažu i da majmuni mogu gen za tu osobinu da prenesu na potomstvo. Ovo dostignuće izazvalo je buru rasprava, budući da otvara perspektivu da se namerno odgaje čitave kolonije majmuna sa genetskim defektima koji mogu da izazovu neizlečive bolesti. Naučnici tvrde da bi se tako mogao dobiti lek za teške bolesti kao što su Parkinsonova bolest i multipleks skleroza.
ludi-farmaceut @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 26, 2009

Donosim vam ova dva clanka da vas malo bolje upoznam o Parkinsonovoj bolesti koja je u pravoj epidemiji narocito u XX i XXI vijeku. Obratite paznju na etiologiju (uzroke) bolesti kao i njene simptome i posljedice! CUVAJTE SVOJE ZDRAVLJE-NE MOZE SE KUPITI!


DEFINICIJA
Parkinsonova bolest (PB) je bolest s poremećajima pokreta.


Nazvana je po engleskom liječniku Jamesu Parkinsonu koji ju je po prvi puta opisao 1817.godine u svom djelu «An essay on shaking palsy» i prvotno nazvao drhtajućom paralizom radi njenih onesposobljavajućih simptoma. Opisi karakterističnih simptoma bolesti koji su primjećeni kod oboljelih, nisu se puno izmjenili od tada. Simptomi uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost i ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog tijela sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima.  

Prema definiciji, Parkinsonova bolest je kronična neurodegenerativna bolest koja se karakterističnim simptomima manifestira kao posljedica izrazitog nedostatka neurotransmitera dopamina u dijelu mozga odgovornom za kontrolu voljno  koordiniranih pokreta i početka neke motoričke radnje. Kao posljedica kemijskog deficita u dijelu mozga koji nadzire voljne pokrete javljaju se nevoljni pokreti.

dlika


EPIDEMIOLOGIJA
Parkinsonova bolest je treći najučestaliji neurološki poremećaj u čovjeka. Javlja se u 1% populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu sa povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine. U Republici Hrvatskoj registrirano je 6000 oboljelih, no pretpostavka je da je se stvaran broj kreće između 15-20 000.





ETIOLOGIJA
Točan uzrok degeneracije dopaminergičkih neurona je nepoznat. Pretpostavlja se da je posljedica interakcije genetskih čimbenika (starenje, muški spol, bijela rasa, emocionalni stres, stidljivost, depresivnost, pozitivna obiteljska anamneza) i čimbenika okoliša (trauma, izlaganje herbicidima i pesticidima, ugljik monoksidu, teškim metalima, metanolu, lijekovima, antipsihoticima, antiemeticima, upotreba bunarske vode, život u ruralnoj sredini).


DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI
Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest, pa je potreban detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status bolesnika te ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom. Dijagnoza se temelji na uočenom prisustvu barem 2 od 3 glavna simptoma bolesti u kliničkoj slici. Glavni simptomi su tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i bradikinezija (usporenje pokreta).


Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoen and Yahr Staging of PD; UPDRS) i  pomažu u liječenju i prognozi bolesti.

UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) je skala koja se sastoji od tri različite skupine pitanja vezanih uz mentalno stanje, raspoloženje, ponašanje, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i motoričku aktivnost. Maksimalni zbroj bodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti.

Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.

Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR) mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje sa sličnim simptomima, no ne i dokazati bolest.




KLINIČKA SLIKA
Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima tegoba.


Tri su glavna simptoma PB :

  1. Tremor (drhtanje)
  2. Rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)
  3. Bradikinezija (usporenje pokreta)

Simptomi ne moraju biti prisutni istodobno niti se javljati jednakim intenzitetom.
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s PB iako tek oko 25% bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišičnih kontrakcija. U početku je izazvan uzbuđenjem, gubi se u snu i tijekom odmora a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca), kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava.Važno je zapamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem PB.


Rigor (ukočenost)je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog obruča, zdjelice ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa PB  - polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima. Često je ukočenost odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.

Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu).

Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova tijekom promjene položaja. Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u PB javlja npr.  kod promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.

Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice. Javljaju se promjene u rukopisu (mikrografija –veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno započinjanje, tiho, monotono, nerazumljivo pričanje). Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te je učinkovito liječiti.




DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Simptome slične onima u PB ima i veliki broj drugih neurodegenerativnih bolesti uzrokovanih infekcijama, toksinima, drogama i strukturnim oštećenjima mozga, pa ih je ponekad nemoguće razlikovati od PB samo po kliničkoj slici. Opširna anamneza i  dijagnostičke pretrage kao što je neuroimaging mogu pomoći u postavljanju razlučne dijagnoze.





LIJEČENJE  PARKINSONOVE BOLESTI
Liječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi  i stupnju težine bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lijekova, način prehrane, tjelovježba.


Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za postizanje odgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski period.

Liječenje Parkinsonove bolesti uz primjenu lijekova uključuje i nefarmakološke mjere (tjelovježba, prehrana, suportivne grupe).

Osnovni lijekovi u terapiji PB su agonisti dopamina i levodopa.

Dopaminergički agonisti (bromokriptin, apomorfin, pramipeksol, ropinirol) –direktno stimuliraju receptore i zamjenjuju ulogu dopamina u mozgu. U ranoj fazi bolesti uzimaju se kao monoterapija, kasnije u kombinaciji s levodopom pojačavajući njen učinak.

Levodopa je jedan od najdjelotvornijih lijekova. Podiže razinu dopamina, tvari koja nedostaje u mozgu oboljelih.

COMT inhibitor (entkapon)-blokira razgradnju levodope prije ulaska u mozak. Uzima se samo uz levodopu, te značajno produljuje njen učinak.

Kirurško liječenje i/ili ugradnja stimulatora primjenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili nekontrolirane pokrete koji se ne mogu uspješno liječiti lijekovima.




KAKO ŽIVJETI S PARKINSONOVOM BOLEŠĆU?
Za bolesnika su važne prikladna pomoć i njega u kući da bi mu se omogućio kvalitetniji život. Važno je ohrabriti bolesnika, ali i sudjelovati u fizioterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u održanju njegova uključenja u obiteljske aktivnosti. Članovi obitelji mogu mnogo pomoći bolesniku kako bi se oslobodio depresije, osjećaja ljutnje te osjećaja neugode zbog ovisnosti o drugim ljudima.
Utvrđeno je da fizikalna terapija koristi bolesnicima s PB. Zbog ukočenosti smanjena je aktivacija mišića koji tako postaju sve ukočeniji i krući. Zato je važno suprostaviti se ovom krugu događanja te ostati aktivan uz što više svakodnevnih aktivnosti, koje uključuje vježbanje. Iako vježbanje neće ukloniti simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono će poboljšati bolesnikovo tjelesno i duševno stanje.


PB zahtijeva pravilnu i uravnoteženu prehranu kako bi se postigla zadovoljavajuća razina energije i bolji učinak lijekova. Za pravilnu prehranu važno je odabrati raznovrsne namirnice te tako zadovoljiti svakodnevne potrebe za unosom prehrambenih i zaštitnih tvari.




PROGNOZA PB
Prognoza ovisi o tipu PB:
Tip A - Tremor dominantni tip – blaži oblik bolesti povezan s tremorom i drugim simptomima ograničenim na jednu stranu tijela. Najbolja prognoza, bolesnici odgovaraju jako dobro na uobičajene lijekove kao što je levodopa. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi sindroma levodopa neuspjeha.


Tip B – Akinetički tip – teži, nestabilni oblik bolesti s problemom hodanja i zanemarivom količinom tremora. Umijesto toga, u pojavi bolesti rano su prisutne poteškoće u hodanju, sa držanjem tijela i ravnotežom. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju do 8 godina.

Iako su istraživanja pomogla u pronalasku i razvijanju farmakološke i kirurške terapije PB još uvijek ne uspijevamo usporiti progresiju bolesti ili izliječiti je u potpunosti. Pronalazak uzroka bolesti kojeg se može liječiti bi trebao biti strategija za budućnost, a dotad cilj u terapiji je prevencija i liječenje bolesti na nabolji mogući način.



Uvod
Parkinsonova bolest (PB) je progresivan poremećaj centralnog živčanog sistema. Glavni simptomi bolesti su originalno opisani 1817., a opisao ih je engleski liječnik dr. James Parkinson, koji ju naziva drhtajuća paraliza. Tek 1960-tih identificirane su patološke i biokemijske promjene u mozgu pacijenata, što otvara put za prvi efektivni lijek za tu bolest.

Što je to?
Parkinsonova bolest je progresivno degenerativno stanje, općenito okarakterizirano drhtanjem (tremorom), usporenošću pokreta (bradikinezijom), ukočenošću, te abnormalnostima držanja tijela. U svojem najozbiljnijem obliku, povezana je sa dubokim fizičkim i mentalnim poremećajem. Etiologije i patofiziologija ove bolesti relativno je slabo shvaćena i dijagnoze se obično temelje na kliničkim obilježjima.

Opis bolesti
Kada se pojavi PB obično se pojave degenerativne promjene u području mozga poznatome kao crna tvar ili substantia nigra koja proizvodi dopamin, kemijsku tvar koja omogućuje ljudima da se kreću normalno i precizno. Parkinsonova bolest je okarakterizirana jakim nedostatkom dopamina. Taj nedostatak je uzrok simptoma PB.

Tko dobiva Parkinsonovu bolest?
Pogođeni su i muškarci i žene. Učestalost bolesti je značajno veća u grupi ljudi preko 50-te iako postoji alarmirajući porast pacijenata mlađe dobi.

Simptomi
Slijedi popis primarnih (osnovnih) i sekundarnih simptoma Parkinsonove bolesti. Važno je uočiti da se ne pojavljuje cijeli opseg simptoma kod svih pacijenata; u stvari, ne kod većine.

Primarni simptomi

Ukočenost je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Ako privremeno nije olakšana sa lijekovima koje nazivamo antiparkinsonicima, ukočenost je uvijek prisutna. Međutim, pojačava se tijekom kretanja. Često je odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih pacijenata, ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima.

Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje sa PB, ali ustvari tek oko 25% pacijenata doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Kada je prisutan, tremor može biti jači na jednoj strani tijela. Osim što pogađa ruke i noge, ponekad uključuje glavu, vrat, lice i čeljust.

Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom je obilježen zakašnjenjem početnih pokreta, što je uzrokovano sporosti u prijenosu nužnih instrukcija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene, tijelo sporo odgovara na njih.

Slaba ravnoteža također pogađa ljude sa PB. To pogotovo dolazi do izražaja kada se naglo pokrenu, što uzrokuje naglu promjenu u poziciji njihovih tijela. Neki pacijenti puno puta padaju zbog slabe ravnoteže.

Problemi u kretanju obično uključuju smanjenje ili nemogućnost pregibanja udova; kratke, nespretne korake (festinacija ili nesvjesna tendencija za bržim hodanjem); teškoće u skretanju; te nagle smrznute pokrete (nemogućnost izvedbe drugog koraka).

Sekundarni simptomi
Ljudi sa Parkinsonovom bolesti također mogu patiti od bilo kojeg sa duge liste sekundarnih simptoma. Oni uključuju depresiju, poremećaj u spavanju, vrtoglavicu, konstipacija (zatvor), demenciju, te probleme sa govorom, disanjem, gutanjem i seksualnom funkcijom. Ponovno, važno je uočiti da različiti pacijenti imaju različite simptome.

Liječenje
Ciljevi liječenja PB su utjecati na simptome tako da su dugoročne nuspojave liječenja smanjene/izbjegnute, te usporiti ili zaustaviti progresiju bolesti. Rezultati kliničkih ispitivanje do danas su pokazali veći utjecaj na simptome kontroliranja nego na progresiju bolesti ili neuroprotekciju. Iako je PB progresivna, i danas, neizlječiva neurološka bolest, ipak reagira na terapiju lijekovima i vijek života je gotovo normalan, pogotovo u liječenju sa modernim lijekovima.
Terapija PB uključuje liječenje lijekovima, liječenje bez lijekova i operaciju. Operacija je obično rezervirana za manjinu pacijenata u kasnijoj fazi bolesti koji imaju nepopustljive simptome koji predstavljaju odbacivanje farmakoterapije. Liječenje bez lijekova je važno za održavanje funkcije pacijenta, te morala pacijenta i njegovatelja. Međutim, glavna uporišta terapije lijekovima su dopaminergijski lijekovi - levodopa, dopaminski prekursor i direktni i indirektni dopaminski agonisti. Drugi lijekovi kao što su antikolinergici, amantidin i apomorfin su korisni u određenim prilikama.

Prognoza
Predviđanje progresije bolesti i rezultata kod PB zbog širokog spektra tipova bolesti i njihovih manifestacija nije jednostavna. Općenito, prisutnost tremora je dobar znak! Najbolja prognoza ili najblaži oblici Parkinsonove bolesti su povezani s tremorom i drugim simptomima ograničenim na jednu stranu tijela. Ovaj tip Parkinsona klasificiramo kao "tremor dominantni".
Druge osobe sa tremorom, iza kojeg slijedi ukočenost i bradikinezija su svrstane u klasičan tip Parkinsona koji je "tip A". Te osobe odgovaraju jako dobro na uobičajene lijekove kao što je levodopa. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi sindroma levodopa neuspjeha i rezultiraju u teškoćama održavanja njihove neovisnosti.
Teži oblik PB se pojavljuje sa zanemarivom količinom tremora. Umjesto toga, poteškoće s držanjem tijela, ravnotežom i u hodanju su prisutne rano u pojavi bolesti. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju do osam godina. Ovi pacijenti spadaju u grupu "tip B" ili u akinetički, nestabilni oblik bolesti sa problemom hodanja. Depresija, poremećaj spavanja i niz poremećaja kretanja sami po sebi često slijede nakon razdoblja ozbiljne i produljene tihe traume (npr. psihotrauma, stres i tragedija).
Parkinsonove plus bolesti sastoje se od strukturalne degeneracije mozga, a ne samo kemijskih neravnoteža kao što je to kod drugih kategorija Parkinsonizma. Ove osobe pokazuju jako slabi odgovor na lijekove i nakon 5 godina ovi nesretni pacijenti mogu biti osuđeni na invalidska kolica. Liječenje tih osoba je u razvoju i usmjereno je na smanjenje oksidativnog stresa.
ludi-farmaceut @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
oglasi
kod 2
oglasi 1
Arhiva
« » srp 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
sat
Brojač posjeta
292229
kodovi
Прилагођена претрага
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.